1. odlazak 03.01.2021.

Nedugo nakon drugog potresa bilo je očito da će razmjer katastrofe biti golem.. Tog nesretnog 29.12. telefon je neprestano zvonio, ljudi su se počeli mobilizirati i tražiti načine kako pomoći ljudima.

Istoga dana kolege iz Udruge Glas poduzetnika organizirali su se po županijama. Formirala se grupa za Istru iz koje je sve krenulo…

Drugi dan se osniva grupa na FB-u Pomoć na kućni prag / Banovina koja je bila prvi kontakt sa unesrećenim ljudima na terenu i način prikupljanja točnih podataka. Putem te grupe objavljivale su se akcije prikupljanja namirnica i potrepština, ali i razotkrivalo lažne informacije kojih je bilo jako puno.

Naš sugrađanin Daniel Cetina pokrenuo je akciju prikupljanja pomoći kako bi otišao na Baniju i oformio kuhinju u čemu smo mu odlučili pomoći.

U rano jutro 03.01.2021. dok smo u Puli utovarivali šleper istovremeno su kretale ekipe iz Rovinja, Pazina i Poreča. U Puli smo osim šlepera napunili još jedan dodatan kombi namirnica. Krenuli smo gore puni neizvjesnosti i iščekivanja… Do toga dana većina nas se nikada nije vidjela, nismo se poznavali…. ali sve je išlo glatko, kao da se znamo već godinama…

Dolazak je bio kaotičan. Sve što se pričalo po medijima odjednom je postala surova stvarnost koja je ušla i u naše živote. Loša organizacija na terenu prelila se i na naše pokušaje pomoći, ali uspjeli smo se presložiti i polako krenuti. Uz pomoć lokalnog stanovništva podijelili smo se u više grupa da pokrijemo što veće područje. Među donacijama je bilo svega, od stočne hrane do drogerije i kućnih potrepština. Sama podjela bila je izrazito zahtjevna jer smo dolazili na pragove ljudima koji su i prije potresa živjeli skromno, a nakon potresa ostali su i bez toga. No iznenadi te i ugrije ljudska skromnost i dobrota u takvim situacijama. Bilo je nekoliko situacija u kojima su pojedinci htjeli sebi osigurati više od potrebnog dok su ostali uzimali ono osnovno što im je zaista trebalo. Završavajući podjelu vratili smo se u drvni centar u Glini gdje je bilo i skladište CK. Pogled na to skladište bio je nestvaran. Odjeća gotovo do plafona, uvjeti očajni, stvari na sve strane… Na prvu, reklo bi se, raspad sistema. Priljev donacija bio je toliko velik da je bilo nemoguće sortirati stvari i odraditi kvalitetnu podjelu u tako kratkom roku. Volonteri to jednostavno nisu mogli odraditi unatoč nadljudskim naporima koje su ulagali. U jednom iskrenom i otvorenom razgovoru sa pripadnicima CK shvatiš i njihovu poziciju. Gledaš ih drugim očima jer su i oni tamo samo volonteri…

Povratak kući bio je pun emocija i dojmova i znali smo da je ovo tek početak….