Moja priča – Jelena iz Siska

Ovo je priča o mojoj baki koja ima 77 godina i živi sama u Sisku.

Na dan potresa baka je kao i obično provodila vrijeme uz televiziju u svojoj fotelji. Kada je potres krenuo počela je trčati van iz kuće, ali sila joj nije dozvoljavala da se spusti niz par stepenica i izađe na sigurno. Stvari su padale oko nje, a ona nikako sa svojim bolnim koljenom da izađe.Na sreću izašla je bez ozljeda. Njena drvena kućica donekle je izdržala i nije se srušila i još stoji usprkos silnim potresima koji svako malo tresu. Nažalost ili na sreću dobila je tek zelenu naljepnicu, pod izgovorom “ta kuća je stara i neodržavana”. Ove riječi su me dotukle jer baka je kuću održavala koliko je mogla. Nije kriva što ima malu mirovinu i što joj je potres oštetio i ono malo što ima.

Nakon potresa krov prokišnjava, greda je napukla pa pritišće zid, sve ploče unutra su se odvojile od drveta.. Možete zamisliti koliko puše kroz kuću i kako je bilo živjeti u njoj po ovoj hladnoći. Da, kuća izgleda čitava i stoji, ali nitko se ne pita kako je unutra i puno toga se ovako na pogled ne vidi. Majstor nam je rekao da za popravke teba oko 100,000.00 kuna. Otkuda da ona sa mirovinom od 1700,00 kn plati popravak? Od države nema pomoći jer je uvijek netko drugi prioritet, moja baka nije. Mene srce boli jer smo već hrpu novaca uložili u kuću kako bi baka što normalnije živjela i sada na ovu katastrofu nigdje pomoći, od nikoga.

Tražila sam i molila već na nekoliko adresa,ali ni glasa.

Jelena, Sisak